Cijena energije iz svih konvencionalnih izvora eksplodira globalno. Daleko od slučajnog, riječ je o dobro orkestriranom planu kolapsa industrijskog svjetskog gospodarstva koje je već dramatično oslabljeno gotovo dvogodišnjom smiješnom karantenom zbog covida i povezanim mjerama.

Ono što vidimo je eksplozija cijena u ključnoj nafti, ugljenu, a sada posebno u energiji prirodnog plina. Ono po čemu se to razlikuje od energetskih šokova iz 1970-ih jest to što se ovaj put razvija jer svijet korporativnih ulaganja, koristeći lažni model ESG zelenih ulaganja, ne ulaže u buduću naftu, plin i ugljen, dok vlade OECD-a prihvaćaju užasno neučinkovitu, nepouzdanu solarnu energiju i vjetar koji će osigurati kolaps industrijskog društva možda već u sljedećim mjesecima. Osim dramatičnog preispitivanja, EU i druga industrijska gospodarstva namjerno čine gospodarsko samoubojstvo.

Ono što je prije samo nekoliko godina prihvaćeno kao očito jest da osiguravanje obilne, pouzdane, učinkovite i pristupačne energije definira gospodarstvo. Bez učinkovite energije ne možemo proizvoditi čelik, beton, rudarske sirovine ili bilo što od onoga što podupire naša moderna gospodarstva. Proteklih mjeseci svjetska cijena ugljena za proizvodnju električne energije se udvostručila. Cijena prirodnog plina porasla je za gotovo 500%. Nafta ide prema 90 dolara po barelu, najviše u posljednjih sedam godina. To je planirana posljedica onoga što se ponekad naziva Davos Great Reset ili Zelena agenda ludilo bez ugljika.

Prije nekih dva desetljeća Europa je započela veliki prijelaz na pogrešno nazvane obnovljive izvore energije ili zelenu energiju, uglavnom solarnu energiju i vjetar. Njemačka, srce industrije EU-a, predvodila je transformaciju s loše osmišljenim Energiewendeombivše kancelarke Merkel , gdje će se posljednjenjemačke nuklearne elektrane zatvoriti 2022., a elektrane na ugljen ubrzano ukidaju. Sve se to sada sudarilo sa stvarnošću da Zelena energija uopće nije u stanju nositi se s velikim nestašicama opskrbe. Kriza je bila potpuno predvidljiva.

Zelene kokoši dolaze kući u sklonište

Zbog raširenih ograničenja covida u industriji i putovanjima u 2020. potrošnja prirodnog plina u EU-u dramatično je pala. Najveći opskrbljivač plinom iz EU-a, ruski Gazprom, u interesu urednog dugoročnog tržišta, uredno je smanjio svoje isporuke na tržište EU-a čak i uz gubitak. Neuobičajeno blaga zima za razdoblje 2019. i 2020. omogućila je da skladištenje plina u EU-u dosegne maksimum. Duga, teška zima sve je to izbrisala 2021. godine.

Suprotno tvrdnjama političara EU, Gazprom nije igrao politiku s EU kako bi prisilio na odobrenje svojeg novog plinovoda NordStream 2 za Njemačku. Kako se potražnja EU-a nastavila u prvih šest mjeseci 2021., Gazprom ju je požurio ispuniti i čak premašiti rekordne razine iz 2019., pa čak i nauštrb nadopunjavanja ruskog skladišta plina za sljedeću zimu.

Budući da se EU sada čvrsto zalaže za program zelene energije, Fit for 55, i izričito odbacuje prirodni plin kao dugoročnu opciju, a istodobno ubija ugljen i nuklearnu energiju, nesposobnost klimatskih modela think-tanka koji su opravdali 100% bez CO2, električno društvo do 2050. vratila se kući.

Budući da su financijski ulagači na Wall Streetu i Londonu vidjeli korist od ogromne zarade od programa zelene energije, surađujući sa Svjetskim gospodarskim forumom u Davosu na promicanju smiješnog modela ulaganja u ESG, konvencionalne naftne, plinske i ugljene tvrtke ne ulažu dobit u proširenu proizvodnju. U 2020. godini svjetska potrošnja na naftu, plin, ugljen pala je za oko 1 bilijun dolara. To se neće vratiti.

Budući da su BlackRock i drugi ulagači bojkotirali ExxonMobil i druge energetske kompanije u korist “održive” energije, izgledi za jednu iznimno hladnu i dugu zimu u Europi i rekordan nedostatak vjetra u sjevernoj Njemačkoj, izazvali su početkom rujna paničnu kupnju plina na svjetskim tržištima LNG-a.

Problem je bio u tome što je obnavljanje zaliha se dogodila prekasno, jer je većina dostupnih LNG-a iz SAD-a, Katara i drugih izvora koji bi inače bili dostupni već prodana Kini gdje je jednako zbunjena energetska politika, uključujući političku zabranu australskog ugljena, dovela do zatvaranja postrojenja i nedavne vladine naredbe o osiguranju plina i ugljena “pod svaku cijenu”. Katar, američki izvoznici LNG-a i drugi pohrlili su u Aziju na hladnoću, doslovno.

Deregulacija energije

Ono što malo tko razumije je kako su današnja tržišta zelene energije namještena u korist špekulanata poput hedge fondova ili investitora poput BlackRocka ili Deutsche Bank i kažnjavanja potrošača energije. Glavne cijene prirodnog plina kojim se trguje u Europi, nizozemski TTF terminski ugovor, prodaje londonska ice burza. Nagađa se kakve će buduće veleprodajne cijene prirodnog plina u EU biti za jedan, dva ili tri mjeseca. ICE podupiru, među ostalima, Goldman Sachs, Morgan Stanley, Deutsche Bank i Société Générale. Tržište je u takozvanim ugovorima o ročnicama plina ili derivatima.

Europska energetska kriza uskoro će krenuti globalno

Banke ili drugi mogu nagađati za sitniš na dolar, a kada su se pojavile vijesti o tome koliko je nisko skladištenje plina u EU za nadolazeću zimu, financijski morski psi otišli su na ludilo hranjenja. Do početka listopada terminske cijene nizozemskog TTF plina eksplodirale su za neviđenih 300% u samo nekoliko dana. Od veljače je daleko gore, jer standardni LNG teret od 3,4 bilijuna BTU (British Thermal Units) sada košta 100-120 milijuna dolara, dok je krajem veljače njegov trošak bio manji od 20 milijuna dolara. To je porast od 500-600% u sedam mjeseci.

Temeljni je problem taj što su, za razliku od većine poslijeratnog razdoblja, s obzirom na to da su politička promocija nepouzdanih i skupih solarnih i vjetroelektrana “obnovljivi izvori energije” u EU-u i drugdje (npr. Teksas, veljača 2021.) tržišta električnih usluga i njihove cijene namjerno deregulirana kako bi se promicale zelene alternative i istjerali plin i ugljen zbog dvojbenog argumenta da njihove emisije CO2 ugrožavaju budućnost čovječanstva ako se do 2050. ne smanje na nulu.

Cijene koje snosi krajnji potrošač određuju dobavljači energije koji integriraju različite troškove u konkurentnim uvjetima. Dijabolični način na koji se izračunavaju troškovi električne energije u EU-u, navodno za poticanje neučinkovite solarne energije i vjetra i obeshrabrivanje konvencionalnih izvora, jest da, kako je to rekao francuski energetski analitičar Antonio Haya, “najskuplja elektrana od onih potrebnih za pokrivanje potražnje (granične elektrane) određuje cijenu za svaki sat proizvodnje za svu proizvodnju koja odgovara dražbi”. Dakle, današnja cijena prirodnog plina određuje cijenu za u osnovi nultu cijenu hidroelektrične električne energije. S obzirom na visoku cijenu prirodnog plina, to je definiranje troškova električne energije u EU-u. To je dijabolična arhitektura cijena koja koristi špekulantima i uništava potrošače, uključujući kućanstva i industriju.

Temeljni otežavajući uzrok nedavne nestašice obilnog ugljena, plina i nafte je odluka BlackRocka i drugih globalnih novčanih fondova da prisile ulaganja daleko od nafte, plina ili ugljena - sve savršeno sigurnih i potrebnih izvora energije - kako bi se izgradila krajnje neučinkovita i nepouzdana solarna energija ili vjetar. Zovu ga ESG ulaganje. To je najnoviji bijes na Wall Streetu i drugim svjetskim financijskim tržištima otkako se izvršni direktor BlackRocka Larry Fink pridružio Odboru Svjetskog gospodarskog foruma Klaus Schwab 2019. godine. Osnovali su prednje ESG certificirajuće tvrtke koje ESG-u dodjeljuju “politički korektne” rejtinge dioničkim društvima i kažnjavaju one koji se ne pridržavaju pravila. Navala na ESG ulaganje zaradila je milijarde za Wall Street i prijatelje. Također je zakočila budući razvoj nafte, ugljena ili prirodnog plina za većinu svijeta.

Njemačka bolest

Sada, nakon 20 godina glupog ulaganja u solarnu energiju i vjetar, Njemačka, nekada vodeća u industriji EU-a, žrtva je onoga što možemo nazvati njemačkom bolešću. Kao i ekonomska nizozemska bolest, prisilno ulaganje u zelenu energiju rezultiralo je nedostatkom pouzdane pristupačne energije. Sve za nedokazanu 1.5C tvrdnju IPCC-a koja bi trebala okončati našu civilizaciju do 2050. godine ako ne uspijemo doći do Nultog ugljika.

Kako bi unaprijedila taj program EU-a za zelenu energiju, zemlja za zemljom uz nekoliko iznimaka počela je demontirati naftu, plin i ugljen, pa čak i nuklearnu energiju. Posljednje preostale nuklearne elektrane u Njemačkoj trajno će se zatvoriti sljedeće godine. Nove elektrane na ugljen, s najnovijim najsuvremenijim pročišćivačima, ukidaju se i prije početka.

Njemački slučaj postaje još apsurdniji.

Godine 2011. vlada Merkel preuzela je energetski model koji su razvili Martin Faulstich i državno Savjetodavno vijeće za okoliš (SRU) koje je tvrdilo da bi Njemačka mogla postići 100% proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora do 2050. Tvrdili su da dulje korištenje nuklearnog oružja neće biti potrebno, kao ni izgradnja elektrana na ugljen s hvatanjem i skladištenjem ugljika (CCS). Time je rođen Merkeličin katastrofalni Energiewende. Studija je tvrdila da će raditi jer bi Njemačka mogla ugovoriti kupnju viška, bez CO2, hidroelektrane iz Norveške i Švedske.

Sada s ekstremnom sušom i vrućim ljetom, hidroenergetske rezerve Švedske i Norveške opasno su niske dolaze u zimu, samo 52% kapaciteta. To znači da su električni kabeli za Dansku, Njemačku i sada Veliku Britaniju u opasnosti. A da stvar bude gora, Švedska je podijeljena oko zatvaranja vlastitih nuklearnih elektrana koje joj daju 40% struje. A Francuska raspravlja o rezanju čak trećine svojih jasnih nuklearnih elektrana što znači da izvor za Njemačku također neće biti siguran.

Već 1. siječnja 2021. zbog njemačke vlade naložila je postupno ukidanje ugljena, zatvoreno je 11 elektrana na ugljen ukupnog kapaciteta 4,7 GW. Trajao je samo 8 dana kada je nekoliko elektrana na ugljen moralo biti ponovno spojeno na mrežu zbog duljeg razdoblja niskog vjetra. Godine 2022. zatvorit će se posljednja njemačka nuklearna elektrana i trajno će se zatvoriti još elektrana na ugljen, a sve za zelenu nirvanu. Godine 2002. njemačka nuklearna energija bila je izvor 31% energije, bez ugljika.

Što se tiče vjetroelektrana koje čine deficit u Njemačkoj, u 2022. godini oko 6000 vjetroturbina s instaliranim kapacitetom od 16 GW bit će demontirano zbog isteka subvencija za napajanje starijih turbina. Stopa odobrenja novih vjetroelektrana blokirana je sve većom pobunom građana i pravnim izazovima za onečišćenje bukom i druge čimbenike. Katastrofa koja se može izbjeći je u nastajanju.

Odgovor Europske komisije u Brusselsu, umjesto da prizna očite nedostatke u njihovom programu zelene energije, bio je udvostručiti ga kao da su problem prirodni plin i ugljen. Car EU-a za klimu Frans Timmermans apsurdno je izjavio: “Da smo imali zeleni plan pet godina ranije, ne bismo bili u tom položaju jer bismo tada imali manju ovisnost o fosilnim gorivima i prirodnom plinu.”

Ako EU nastavi s tim suicidalnim programom, za nekoliko kratkih godina naći će se u deindustrijaliziranoj pustoši. Problem nije plin, ugljen ili nuklearna energija. To je neučinkovita zelena energija iz sunca i vjetra koja nikada neće moći ponuditi stabilnu, pouzdanu snagu.

Program zelene energije EU-a, SAD-a i drugih vlada, zajedno s ulaganjem ESG-a koje promiče Davos, samo će jamčiti da će, kako budemo napredovali, biti još manje plina ili ugljena ili nuklearne energije na koju će se osloniti kada vjetar prestane, doći će do suše u hidroelektranama ili nedostatka sunca.

Ne treba biti raketni znanstvenik da shvati da je ovo put ka ekonomskom uništenju. Ali to je zapravo cilj “održive” energije UN-a do 2030. ili Velikog resetiranja Davosa: masovno smanjenje broja stanovnika. Mi ljudi smo žabe koje se polako kuhaju. A sada moći koje jesu stvarno pojačavaju grijanje.

Autor: F. William Engdahl

Preuzeto sa: https://www.lewrockwell.com/2021/12/no_author/the-green-agenda-and-the-plan-to-collapse-the-industrial-world-economy/